OMAN - LJEKOVITO BILJE

Narodni nazivi: alant — alent — aman — beli oman — devesilj — injula — kravski koren — lepuh — obratiš — omanika — omanov koren — ovnak — ovnika — pitomi oman — tusti koren — velika trava — veliki korijen.

Ljekovito djelovanje: u centralnoj Aziji, u svojoj pradomovini, bio je i jest vrlo cijenjena ljekovita biljka. Po istočnjačkim nazorima (Kinezi su oman zvali Hsun Fu Hua) pospješuje kolanje krvi, uklanja zastoje, oslobađa tvrdokornu sluz i kao mast liječi mišićne i druge lomove. Hipokrat je hvalio omanov korijen kao "ljekoviti napitak za uterus" (maternicu). Narodni liječnici srednjeg vijeka preporučivali su korijen omana protiv nadimanja, u liječenju plućnih bolesti te kao sredstvo za pospješenje iskašljavanja i za pospješenje izlučivanja mokraće. U srednjem vijeku omanovo vino (Vinum enulatum nazvano i Potio saneti Pauli) igralo je znatnu ulogu kao ljekoviti napitak te je bilo trošeno u velikim količinama kao univerzalno sredstvo protih gotovo svih bolesti glave, pluća, želuca, a što više, i protiv kuge i svake vrste zaraznih bolesti.

Omanov čaj ima vrlo široku primjenu: on se upotrebljava za pospješenje izmjene tvari, protiv šećerne bolesti, protiv teškoća u želucu, prekomjerne sluzi u crijevima, katara crijeva (enteritis), proljeva (diarrhoea), žutice (icterus) protiv prekomjerne sluzi dišnih organa, a povoljno utječe i na slabokrvnost. Kao ljekovita biljka oman ne samo da povoljno utječe na slabokrvnost nego i na čišćenje i obnavljanje krvi.